ŽURNALAC BR. 28 : Prolećni broj
Baš smo bili sretni kada smo se u februaru ponovo okupili u Maloj školi novinarstva “Žur za žurnalce” u našoj Biblioteci. Izgledalo je da će biti kao pre, samo su maske podsećale da “nema opuštanja”. Predlagali smo teme, dogovarali se, analizirali tekstove, razgovarali o korona virusu, informacijama i društvenim mrežama,vakcinama, nastavi na daljinu i nastavi po grupama. Prolećni broj “Žurnalca” činilo nam se da će biti konačno prolećni, da ćemo ga ispuniti našim nestašnim mislima. A onda je ponovo usledilo “zaključavanje”.
Ponovo smo se vratili “onlajnu”, razmišljanjima u tišini, komunikaciji putem društvenih mreža. Ovo je drugo proleće koje nam je iskliznulo iz osmeha. Sakriveno iza maski, daleko od naših druženja. Tako nam, eto, na drugo proleće korona sleće. Mislili smo na pesmicu ”Au, što je škola zgodna, leči glupost i samoću”. A mislili smo i na onu rečenicu naših roditelja: ”Od kolevke pa do groba najlepše je đačko doba”. Možda mi budemo govorili ovako: ”Umesto uspomena na dane u školi , pričaćemo kako nas u gugl učionici ocena zaboli”.
(“Žurnalci”)