MALI ROMAN O TIŠINI

Semezdin Mehmedinović

„Mali roman o tišini je jedna od onih knjiga koje se čitaocima, kad god ih uzmu u ruke, otvaraju na drugačiji način i govore o onome što im je u tom momentu potrebno. Knjigu sam čitao u dijelovima, dok je nastajala, i dva puta u formi gotovog rukopisa. Dok sam je iznova čitao nailazio sam na neke sasvim nepoznate priče, kao da ih prvi put vidim, kao da se radi o živom sagovorniku koji je nešto zaboravio da mi ispriča. Posljednji put mi se obratila u obliku ljekovite tišine. Zato što mi je tada ona bila potrebna.“

Selvedin Avdić

„Svi poznavaoci književnosti ovog pisca znaju da je u njegovom pismu nemoguće odrediti jasnu granicu žanrova njegovog teksta, taj melanž pristupa, iznevjeravanja i pretapanja vremena, odlika je njegove sveukupne potike. To meandriranje između stilskih uobličenja, ali i onoga što izmiče svakom obliku, književnost su koja ne ostavlja prostor za dvojbe. Sve se istovremeno gradi i razgrađuje, sve je tu, a ništa više tu ne može biti. Pored svega, ovo je knjiga o vjeri u čovjeka, ali i knjiga o ljubavi, samoći u dvoje, kroz nju se prelamaju staze, lica i predjeli, koji čas sijaju na suncu, da bi ih potom progutale magle u kojim se sve gubi i nestaje.“

Đorđe Krajišnik

Preporuka za čitanje na sajtu izdavača ::